Kreševska povelja

Ova znamenita povelja izdana je pod Kreševom, pa se zove Kreševska povelja, a čuva se u Državnom arhivu u Dubrovniku. Evo njezina teksta:

✝ Va ime oca i sina i duha sveta amen. Mi voevoda Juraj milostju božiom voevoda Dolnih krai i veće, poštenoga spomenutja sinovac mnogo slavnoga gospodina Hrvoja a sin kneza Voisava, i s moim sinovi i vsakomu človiku komu se dostoi i pred koga lice pride ov naš otvoren list da učinismo milost našu brati našoi lubimoj: voevodi Pavlu knezu Nikoli i knezu Vlatku Jurevićem i knezu Vuku Vukićeviću nim rečenim i nih ostalim potvrdismo ih u vsih nih plemenštinah i držanju na čem ih zastsmo u gradovih i u vladanjah: prvo grad Vratar s vladaniem i s držaniem s pravimi, mejami i kotari i grad Kruševac s vladaniem i držaniem, s pravima, mejami i kotari i u vsem u čem ih zastasmo, u držanju ili Srbinu ili Vlahu; i k tomu ih pridasmo nih plemenito što im biše uzeo voevoda Sandal: prvo Baran Vukčić z bratom i držaniem Hlabac Ružić i z držaniem u Gorskoi župi: selo Draglan s pravimi, mejami i kotari i selo Kozicu s pravimi, mejami i kotari i selo Hraštane s pravimi, mejami i kotari i selo Vrh Doo s pravimi, mejama i kotari i selo Tučevi s pravimi, mejami i kotari i selo Kotišinu s pravimi, mejami i kotari i selo Makar s pravimi, mejami i kotari i selo Bast s pravimi, mejami i kotari i selo Vinicu s pravimi, mejami i kotari i drivske gabele dio, koi su držali i mire zakonie drivske i vlahe Voihniće i Pribiloviće i Hardomiliće i potvrdismo im sve liste i tvrjave, koe imaju od gospode bosanske i naših prvih. To vse zgora pisano, grade, sela, zemlu i vinograde i drivom i s kamenom i s vodami dasmo i zapisasmo našim vikuvičnim danime i zapisaniem više ni za ednu nih zgrihu ni krivinu, što ih ne bi opitao gospodin vikar s fratri i s nami na ši dobri ljude zašto bi dostoino plemenitim ljudem glave odsići i terer bi koi od nih toliko sagrišio, a ostali da živu i prebivaju u vsih tih zgora imenovanih plemenštinah i sa vsim tim više pisanim predasmo ih u ruke gospodina Žuvana i vsakomu vikaru kon vikara i vsoi brati fratrom svete crkve katoličke vire rimske, reda svetog Frančiska, da ih oni čuvaju i obaraju u vsem tom zakonom crkovnim. I tko godi imao liste protiva ovomu pisanju, mie umaramo ovim našim listom i zapisom i da smo mi za to parci i odgovornici, a tomu im svidoci naši dobri ljude od Humske zemlje knez Pavko Komlinović s bratiom, a od svoiti voevoda Ivaniš Dragišić z bratom, od Zemlanika voevoda Marko z bratiom, knez Petar Brsačić z bratiom, od Sane knez Juraj Mišlenović z bratiom, knez Martin Đanišević z bratiom, a od Plive knez Tvrtko Milatović z bratiom, knez Radoe Čuklić z bratiom, od dvora pristav knez Tomaš Capić z bratiom, knez Jurai Petovović z bratiom. A tko će to zgora pisano poreći ili pretvoriti od nas ilil od naših poslidnih volja inoplemenikov da e klet i proklet gospodinom bogom živim: odcem i sinom i duhom svetim, Troicom edinosuštom, nerazdilimom i svetom prečistom Divom Mariom materju ego i 4 evančelisti i 12 apostolima i 8 izabranim i vsimi svetimi od vika Bogu ugodivšimi da e pričesnik k Judi Skriockomu koi proda sina božija za 30 srebrenikov i pridružen k onim koi vapijahu: propni, propni: krv ego na nih i na čedih ih. Pisano pod Kreševom avgusta miseca 12 dan, lita gospodna 1434. lito
Glibota, Milan; Prvi povjesni spomen sela Vrdol u Kreševskoj povelji iz 1434. godine, u: Slivno – list župe Presvetoga Trojstva – Slivno, godina XXIV., br. 2. (41.), Božić, 2009. (9—13)

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Mi vojvoda Juraj, milošću Božjom vojvoda Donjih krajeva i ostalog, sinovac štovanog spomena veleslavnog gospodina hercega Hrvoja, a sin kneza Vojislava, sa svojim sinovima knezom Petrom i knezom Jurjem, dajemo na znanje svima i svakom čovjeku koga se tiče i do koga dopre ova naša isprava, da učinismo milost našoj braći i našim veleljubljenim: vojvodi Pavlu, knezu Nikoli, knezu Vlatku Jurjeviću i knezu Vuku Vukičeviću. Svima njima rečenim i ostalim njihovim nasljednicima potvrdismo sve njihove plemeništine i držanja gradova u kojima smo ih zatekli da vladaju. U prvom redu upravu i držanje grada Vratara s pravima , granicama i kotarima; upravu i držanje grada Novog s pravima, granicama i kotarima; upravu i držanje grada Kruševca s pravima, granicama i kotarima i u svemu u čemu ih zatekosmo da drže Srbe i Vlahe. K tome i pridadosmo njihovu plemenišćinu koju im je bio oteo vojvoda Sandalj. Prvo Baranu Vukčiću s braćom i Hlapcu Ružiću da drže: u Gorskoj Župi selo Dragljani s pravima, granicama i kotarima; selo Kozicu s pravima, granicama i kotarima; selo Hrašćane s pravima, granicama i kotarima; selo Vrhdol s pravima, granicama i kotarima; selo Zahojani s pravima, granicama i kotarima; selo Zahodi s pravima, granicama i kotarima…
Potvrdismo im sve isprave i tvrđave koje su dobili od gospode bosanske i naših predaka. Sve što je gore napisano, naime, gradove, sela, zemlju, vinograde i šume, skupa sa kamenolomima i vodama, dajemo i potvrđujemo za naše nove i vjekovječne dane, kao što potvrđuju i naša gore navedena braća, naime veleljubljenim: vojvodi Pavlu, knezu Nikoli, knezu Vlatku Jurjeviću i knezu Vuku Vukičeviću, njima imenovanim i svim njihovim nasljednicima u vijeke vjekova. Za sve im darovano jamčimo svojom vjerom i ispravom s našim visućim znamenitim pečatom, da se gore navedeno ne može poreći niti promijeniti, niti ikada oteti zbog ijednog njihovog grijeha i krivnje, koje ne bi najprije ispitali vikar s fratrima, s nama i našim dobrim ljudima, kojima bismo dali glave odsjeć i oduzeti plemenšćinu ako bi bili nepravedni. Ako bi se dogodilo da koji od gore navedenih i pogriješi, neka se takvom odsječe glava a ostali neka žive i prebivaju u svim gore navedenim posjedima…
Pisano pod Kreševom, mjeseca kolovoza, dvanaestog dana, ljeta Gospodnjeg 1434. godine.
http://www.blog.hr/print/id/1623435658/kresevska-povelja-iz-1434-godine.html 20.10.2007. 10:05

Kroz kasni srednji vijek, ovim su prostorima gospodarili bosanski vladari, što se čita iz Kreševske povelje Jurja Vojsalića od 12. kolovoza 1434. godine, u kojoj se po prvi put spominje selo Tučepi.
http://www.lokalnahrvatska.hr/naselja.php?p=1485

(377) CCCXX. 1434. 12. augusti. Pod Kreševom.
Juraj, filius fratris Hrvojae, vojevoda Doljnjih Kraj, Paulo, Nicolo et Vlatko Jurjevićis reddit terras quasdam:
(379) Sigillum pendens. Origin. membran. in c. r. archivio Viennae. Spomen 118.
Miklǒsich, Franz; Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, apud Guilelmum Braumüller, Vienna, 1858., (377), (378), (379)

Kada su naime, Jurjevići-Vlatkovići 1434. g. opet dobili u svoje ruke svoju staru djedovinu u krajini oni su tada za uprave »gospodina vikara Žuvana« (tj. fra Ivana Korčulanina, vikara Bosne Srebrne oko 1429-1435) duhovnu pastvu na svojim posjedima zauvijek povjerili »braći fratrom svete crkve katoličaske vire rimske reda svetoga Franciška, da ih oni čuvaju u ubaraju u vsem tom zakonom crkovnim«.100 Tada su franjevci pastorizirali ove župe u Primorju: Bast, Makar, Kotišinu, Tučepi, Živogošće i Baćinu, te s onu stranu Biokova: Vrhdol (danas župa i Krstatice), Rašćane, Kozicu, Dragljane, Zavojane i Vinicu.101 Vjerojatno su u to doba vršili pastvu i još u gdjekojem mjestu B-n. područja, dok su u ostalim mjestima bili dušobrižnici »svećenici – seljaci«, tj. glagoljaši, koji se 1372. spominju u Zahumlju, Krajini i Zapadnim Stranama.102
100 Karano-Tvrtković P., Srbski spomenici, I, Beograd, 1840, 118; Miklošić, F., Monumenta serbica, Beč, 1858, 377-379; sudeći prema fotografiji originala, koji je poslije drugog svj. rata iz Beča povraćen u Hist. arhiv u Dubrovnik, tu Miklošić pogrešno čita »Tučevi« mjesto Tučepi (Fotokopiju dugujem uslužnosti Dušice Ignjatović). — O fra Ivanu Korčulaninu v. Mandić, Franjevačka Bosna, Rim, 1968, 88-91; Jurišić, Izvori, 111-112,5. Tu je ta važna povelja prvi put objavljena latinicom.
[Pavle Karano-Tvrtković; Srpski spomenici, Beograd, 1840., № 118 (199—202)]
101 Čapkun P., De organisatione curae pastoralis Franciscanorum apud Croatorum gentem, Šib., 1940, 193, b 5.
102 Mandić, BH, II, 396. Jurišić, dr. fra Karlo; Crkvene prilike na biokovsko-neretvanskom području od 7. do 15. st., u: Iskra, župski list sv. Ilije – Metković, god. 5. br. 3., 1973.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s